Kako izgleda dječja participacija? Kada počinje?

Participacija djece živi u svakom danu i času:

u izboru, igri i prihvaćenom glasu.

U priči koju žele slušati baš sad,

u igri koju predlože za zajednički sklad,

u pravilima koja zajedno stvaraju svi —

tu dječji glas polako raste i živi.

To nisu sitnice, ni trenutci bez značenja,

već prvi koraci razumijevanja i povjerenja bez ograničenja.

Kroz male korake što svakoga dana mi uz djecu biramo,

rastu im samopouzdanje, empatija i osjećaj za zajednicu

u kojoj svi živimo.

Participacija djece počinje rođenjem samim,

kroz svaki pogled, pokret ili glasićima blagim.

Beba zaplače, guguće, nožicama svijet istražuje svoj,

malo dijete pokaže prstom, povuče rukav ili kaže glasno: „Ne, to nije autić moj!”

I to su glasovi — važni i stvarni baš svi,

način da nam kažu kako se osjećaju ovi ljudi, iako još maleni.

Kad odgovorimo pogledom, riječju i toplinom svom,

dijete tada osjeti jasno: „Čuješ me — i važan sam u prisustvu tvom.”